Pravni blog

Osnove međunarodnog prava mora

Međunarodno pravo mora je  sustav međunarodnih pravila koja uređuju granice državne vlasti na moru,prava i obveze obalnih  država te drugih subjekata međunarodnog prava na moru, njihove međusobne odnose u svezi s istraživanjem i iskorištavanjem živih i neživih bogatstva mora i podmorja, njihove dužnosti u svezi sa zaštitom morskog okoliša od onečišćenja i mnoga druga prava i obaveze.[1]  U ovom članku neću pisati o povijesnom razvoju ove grane prava, niti o njenim izvorima, nego ću objasniti ono što čini osnovu podjele nadležnosti i upotrebe morskog područja, te ujedno i osnovu međunarodnog prava mora, a to su morski pojasevi. Morski pojasevi jesu nevidljive granice na moru,  koje su definirane 1982 Konvencijom Ujedinjenih Naroda o pravu mora (nadalje: Konvencija)[2], a kojima je određena suverenost i nadležnost obalnih država, odnosno prava trećih država (obalnih ili neobalnih) u ovim područjima. Osnovni morski pojasevi jesu teritorijalno more, vanjski morski pojas, isključivi ekonomski pojas, epikontinatalni pojas, otvoreno more i međunarodna zona.

Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Polazna_crta

 

Teritorijalno more [3]

Teritorijalno more je pojas mora uzduž čitave obale, u kojem obalna država uživa apsolutnu suverenost, kako na području teritorijalnog mora, tako i na zračnom prostoru  iznad teritorijalnog mora, ali i na njegovom dnu.[4] Suverenost obalne države ogleda se u tome što ima isključivo[5] pravo na eksploataciju  svih živih i neživih prirodnih bogatstava koja se u ovom području nalaze, kako u morskim vodama, tako i na morskom dnu i u podzemlju. Član 3 Konvencije naglašava kako svaka država ima pravo uspostaviti pojas teritorijalnog mora koji ne smije bit duži od 12 morskih milja, računato od polaznih crta utvrđenih ovom konvencijom.[6]

Vanjski morski pojas

Prema članu 33 Konvencije svaka obalna država može odrediti svoj vanjski morski pojas, koji ne može biti duži od 24 morske milje, računajući od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora. Vanjski morski pojas se preklapa sa Isključivim ekonomskim pojasom i Epikontinentalnim pojasom. Potrebno je napomenuti kako vanjski morski pojas obalna država nema ipso facto nego ga isključivo mora proglasiti. Konvencija priznaje obalnoj državi neke nadležnosti u ovom morskom pojasu. Tako obalna država ima pravo spriječiti kršenje svojih carinskih, fiskalnih, useljeničkih ili zdravstvenih zakona i drugih propisa na svom području ili u svom teritorijalnom moru; te kazniti kršenje tih zakona i drugih propisa počinjeno na svom području ili u svom teritorijalnom moru.[7]

Isključivi ekonomski pojas

Isključivi ekonomski pojas predstavlja područje mora koja se pruža od vanjske granice teritorijalnog mora, a ne smije biti duža od 200 morskih milja, mjereno od polaznih crta od kojih se mjeri teritorijalno more. [8] Baš kao i vanjski morski pojas, država mora proglasiti dužinu isključivog ekonomskog pojasa, no čak i ukoliko to i ne uradi, ipak ima pravo na morsko dno (epikontinentalni pojas). Konvencija navodi kako obalna država u ovom morskom pojasu  ima prava na istraživanje, iskorištavanje, očuvanje i gospodarenje živim i neživim prirodnim bogadstvima, ali i na druga prava navedena u članu 56 Konvencije. U ovom pojasu i treće države imaju određena prava poput slobode navigacije ili prelijetanja ovog područja, polaganje cijevovoda ili kablova na morsko dno i sva ostala prava navedena u članu 58 Konvencije.

Epikontinentalni pojas

Epikontinentalni pojas obuhvaća isključivo morsko dno i njegovo podzemlje, a određivanje njegovih granica od velike je ekonomske važnosti, radi eksploatacije prirodnih bogatstava koja leže na njemu. [9] Bitno je naglasiti kako ono ne obuhvaća vodenu površinu koja se nalazi iznad njega, stoga se ponekad može desiti da nadležnost nad epikontinetalnim pojasom ima jedna država, a vodena površina pripada pojasu otvorenog mora.  Kako članak 76 Konvencije naglašava epikontinentalni pojas obalne države obuhvaća morsko dno i njegovo podzemlje izvan njezinoga teritorijalnog mora preko čitavoga prirodnog produžetka njezinoga kopnenog područja do vanjskog ruba kontinentalne orubine, ili do udaljenosti od 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, tamo gdje vanjski rub kontinentalne orubine ne seže do te udaljenosti. Iz ove definicije već možete primjetiti kako se dužina epikontinentalnog pojasa može mjeriti na dva načina i to uzimajući u obzir ili prirodnu strukturu morskog tla ili striktnu dužinu od 200 morskih milja. Aplikacijom metode prirodne strukture tla ponekad se epikontinetalni pojas može prostirati i izvan granice od 200 morskih milja. [10] Isključivo pravo obalne države u ovom pojasu jeste istraživanje i eksploatacija njegovih prirodnih bogatstava, dok treće države imaju pravo polagati podmorske kablove i cjevovode, ali za određivanje njihovih pravaca moraju dobiti suglasnost obalne države. [11]

Otvoreno more

Otvoreno more pruža se iza vanjskih granica isključive ekonomske i ono obuhvaća vodeni stup iznad morskog dna, površinu mora i zračni prostor.  Otvoreno more predstavlja područje mora gdje niti jedna država nema isključivu nadležnost i ono je otvoreno, kako za obalne tako i za neobalne države. Stoga  sve države svijeta imaju garantiranu slobodu plovidbe, slobodu prelijetanja ovog područja, slobodu polaganja morskih kabala i cjevovoda, slobodu podizanja umjetnih otoka i drugih uređaja  (ako su u skladu sa osnovnim načelima međunarodnog prava), dok sloboda ribolova i znanstvenog istraživanja podliježe određenim ograničenjima.[12]

Međunarodna zona

Posebno pravno pitanje jeste područje Međunarodne zone. Ono zapravo predstavlja morsko dno i podzemlje otvorenog mora, ali umanjeno za epikontinentalni pojas obalne države do najveće dopuštene širine. Područje Međunarodne zone je dostupno svim državama radi upotrebe u miroljubive svrhe , a opće ponašanje država mora biti u skladu sa Konvencijom, načelima Povelje Ujedinjenih nacija i  drugim pravilima međunarodnog prava.  Upotreba Međunarodne zone mora biti u interesu održavanja mira i sigurnosti, unaprijeđenja međunarodne suradnje i uzajamnog razumjevanja. [13]

Iako je u Konvenciji izričito definirano što svaki morski pojas predstavlja, kao i njegovu površinu, ipak u praksi je ponekad njegovo određivanje mnogo složeniji posao.  Sve sporove vezane za nadležnost država, određivanja granica morskih pojaseva, ali i mnoga druga pravna pitanja vezana za Međunarodno pravo mora rješava Međunarodni tribunal za pravo mora sa sjedištem u Hamburgu.


Literatura

Rothwell and Stephens,  The International Law of the Sea, Oxford and Portland, Oregon, 2010

D. Degan, Međunarodno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka 2000 godine

1982 Konvencija Ujedinjenih Naroda o pravu mora, usvojena 10 Decembra 1982, stupila na snagu 16 Novembera 1994

Oceans and Law of the Sea

http://www.un.org/depts/los/reference_files/chronological_lists_of_ratifications.htm


[1] Rothwell and Stephens,  The International Law of the Sea, Oxford and Portland, Oregon, 2010, strana 1.

[2] 1982 Konvencija Ujedinjenih Naroda o pravu mora, usvojena 10 Decembra 1982, stupila na snagu 16 Novembera 1994.  Bosna i Hercegovina je država članica Konvencije od 12.01.1994 godine, Republika Srbija od 12.03.2001 godine, Republika Hrvatska od 05.04.1995 godine, Crna Gora od 23.10.2006 godine.

[3] Prije nego objasnim pojam teritorijalnog mora, trebam naglasiti kako Međunarodno pravo mora poznaje i  morski pojas Unutarnjih morskih voda. Unutranje morske vode čine oni dijelovi mora koji su sa kopnom u najužoj vezi, odnosno koji se protežu od obale do polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora. To mogu biti npr. morske uvale, povijesne vode, povijesne uvale, arhipelaške vode itd.

[4]  V. D. Degan, Međunarodno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka 2000 godine, strana 656.

[5] Obalna država jedino je dužna trpjeti neškodljiv prolaz stranih brodova kroz svoje teritorijalno more.

[6] Postoji nekoliko načina određivanja polaznih crta tzv. baseline, pa tako imamo crte niske vode, ravne polazne crte ili ravne arhipelaške crte.

[7]  1982 Konvencija Ujedinjenih Naroda o pravu mora, usvojena 10 Decembra 1982, stupila na snagu 16 Novembera 1994, Član 33.

[8] To znači ukoliko neka država odredi da će dužina teritorijalnog mora biti 12 morskih milja, tada isključivi ekonomski pojas iznosi 188 morskih milja, jer se on nastavlja na vanjsku granicu teritorijalnog mora.

[9] Poput nafte, gasa, ali i ostalih mineralnih bogatstava.

[10] U tom slučaju obalna država je dužna obavjestiti Komisiju za granice epikontinentalnog pojasa.

[11] 1982 Konvencija Ujedinjenih Naroda o pravu mora, usvojena 10 Decembra 1982, stupila na snagu 16 Novembera 1994, Član 77 i 79.

[12] Ibid, član 87.

[13] Ibid, član 138.


AUTOR TEKSTA: Maja Đukić.


*Napomena: Tekstovi u okviru Projekta Law bloggers / Pravni blogeri priredjeni su u vidu stručnih radova i predstavljaju vrstu pisanog rada koji sadrži korisne priloge iz domena određene struke. Stručni rad ne mora biti izvorno istraživanje i ne mora sadržati nove, originalne naučne spoznaje i rezultate. Njegova osnovna svrha sastoji se u prikupljanju i tumačenju već poznatih činjenica, informacija, stavova i teorija, na način koji doprinosi širenju naučnih spoznaja, razvijanju novih pristupa u interpretaciji i primeni postojećih naučnih rezultata i prilagođavanju tih rezultata potrebama savremene teorije i prakse. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda,  ne odgovara za tumačenje prikupljenjih činjenica, informacija, stavova i teorija u autorskom radu, svaki autor odgovara za tačnost informacija u svom radu.


Svako kopiranje, umnožavanje, objavljivanje i distribuiranje celine ili delova teksta predstavlja povredu autorskog prava i krivično delo (shodno odredbama Zakona o autorskom i srodnim pravima i  Krivičnog zakonika).

Korišćenje delova teksta dozvoljeno je shodno autorskom pravu i uz saglasnost Udruženja Nomotehnički Centar kao i autora: Maja Đukić.


ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI – Sadržaj internet mesta služi u informativne i edukativne svrhe. Odgovarajući pravni instrumenti imaju prednost u odnosu na informacije sadržane na internet prezentaciji. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda ne prihvata odgovornost za bilo kakvu upotrebu infromacija sadržanih na internet prezentaciji.