Pravni blog

Novi Zakon o stečaju u Republici Srpskoj sa akcentom na prijavu potraživanja radnika u stečajnom postupku

Kapitalizam bez stečaja je isto što i hrišćanstvo bez pakla”

Frank Borman (1982)

            Novi Zakon o stečaju Republike Srpske stupio je na snagu 10. marta 2016. godine. Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03, 68/07, 12/10, 16/10 i 26/10). Na početku rada, napraviće se kratak osvrt na rezultate provedenih stečajnih postupaka u Republici Srpskoj i dokle smo stigli u odnosu na postavljene ciljeve, te nastaviti sa analizom uzroka koji su uticali na predstavljene rezultate. Na ovaj način, nastoji se da čitalac formira opštu sliku o stečajnim postupcima, da bi se stvorila osnova za predstavljanje novog zakonskog okvira i prava radnika kao povjerioca stečajnog dužnika.

            Glavni razlog za otvaranje stečajnoj postupka je platežna nesposobnost dužnika. “Stečajni dužnik je platežno nesposoban, ako: 60 dana neprekidno ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze ili je račun stečajnog dužnika blokiran 60 dana neprekidno.”[1] U ovakvim uslovima, prijedlog za pokretanje stečajnog postupka može podnjeti stečajni dužnik i svaki povjerilac koji ima pravni interes za otvaranje postupka. Izuzetak je, da se samo na prijedlog stečajnog dužnika, stečajni postupak može otvoriti i zbog prijeteće platežne nesposobnosti koja će nastupiti u narednih 12 mjeseci. Ovako je propisano Zakonom, ali kakva je situacija u praksi? Stečajni postupci u Republici Srpskoj se uglavnom pokreću nakon isteka zakonom predviđenog roka. To za posljedicu ima gomilanje obaveza i umanjenje vrijednosti preduzeća. Propušta se mogućnost reorganizacije, naplate potraživanja i očuvanja sredstva preduzeća. Nepostojanje objedinjenih i cjelovitih informacija o platežnoj nesposobnosti dužnika, kao i izostavljena mogućnost pokretanja stečajnog postupka po službenoj dužnosti, doveli su do neblogovremenih pokretanja stečajnih postupka u Republici Srpskoj. S druge strane, radnici i ostali povjerioci se rijetko javljaju kao predlagači otvaranja stečajnog postupka. Zaposleni žele sačuvati radna mjesta i uvijek se nadaju pomoći države. Ostali povjerioci nastoje da se dogovore sa menadžmentom i naplate svoja potraživanja prije otvaranja stečaja. Novi zakonski okvir nastoji riješiti navedeni nedostatak uspostavljanjem sistema praćenja, definisanjem institucije koja prati platežnu nesposobnost i ima mogućnost otvaranja postupka po službenoj dužnosti. Agencija za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF) obavezna je da prati blokade računa i ovlaštena je da pokrene prekršajni postupak protiv dužnika, ukoliko se ne podnese prijedlog za otvaranje stečajnog postupka u roku od 30 dana, od dana nastupanja platežne nesposobnosti. Novi zakonski okvir nosi strožije kazne ako odgovorno lice ne pokrene stečajni postupak, a za to su nastupili zakonski uslovi, i ukoliko odbije saradnju sa sudom i stečajnim upravnikom. Na ovaj način nastoji se prevazići nezainteresovanost stečajnog dužnika i povjerioca za otvaranje stečajnog postupka.

            U zavisnosti od imovinskog stanja preduzeća u trenutku otvaranja stečajnog postupka, stečaj se može okončati prodajom imovine i diobom stečajne mase[2], reorganizacijom preduzeća, te zaključiti zbog nedostatka stečajne mase. Stečajni postupak treba da se okonča u roku od godinu dana, a u složenom slučaju u roku od dvije godine. Praksa donosi drugačije primjere. Oslanjajući se na analizu Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske, stečajni postupci u Republici Srpskoj traju između jednog dana i sedam godina. Polovina stečajnih postupaka traje duže od godinu dana. Svaki treći postupak traje duže od dvije godina[3]. Dužina trajanja stečajnih postupka je varijabilna i pod uticajem je više faktora. Najduže traju nad preduzećima koja su organizovana kao akcionarska društva, ukoliko podrazumjevaju reorganizaciju i diobu stečajne mase. Dok postupci zaključeni zbog nedostatka i nedovoljno stečajne mase traju najkraće, odnosno oko 7 mjeseci. Dužina trajanja postupka određuje visinu i strukturu troškova, broj angažovanih lica i parničnih postupaka. U cilju ubrzanja stečajnog postupka skraćeni su rokovi izvršenja određenih radnji u postupku, kao i rokovi okončanja sudskih i upravnih postupka koje vodi stečajni dužnik protiv svojih dužnika ili povjerioci vode protiv stečajnog dužnika radi ostvarivanja svojih potraživanja.  Kod određivanja novih rokova vodilo se računa da se ne ugrozi kvalitet vođenja postupka i ostvarivanja prava učesnika u stečajnom postupku.

            Rezultati okončanih stečajnih postupaka mogu se posmatrati i kroz pokazatelj stepena naplate potraživanja.“U stečajnim postupcima povjerioci naplaćuju manje od 1/5 svojih potraživaja. Ostale 4/5 potraživanja nisi naplaćeni, većim djelom zbog nedostatka stečajne mase, a manjim dijelom zbog nepriznavnja od strane stečajnog upravnika.”[4] Kada se posmatra struktura potraživanja povjerilaca, najveći procenat pripada javnom sektoru, oko 2/3, a ostalo otpada na radnike, banke, dobavljače i ostale povjerioce. Najniži stepen naplate potraživanja ima javni sektor, a najveći stepen radnici.

Novina u Zakonu o stečaju je postupak restruktuiranja dužnik, koji se sprovodi radi uređivanja pravnog položaja dužnika i njegovog odnosa prema povjeriocima, a cilju nastavka obavljanja njegove djelatnosti.”[5] To je postupak koji se sprovodi prije pokretanja i vođenja stečajnog postupka radi finansijskog i operativnog restrukturiranja dužnika.[6] Uslovi za otvaranje postupka restruktuiranja postoje ukoliko dužnik kasni sa izmirenjem preuzetih novčanih obaveza do 60 dana i ako se utvrdi postojanje prijeteće platežne nesposobnosti. Pokreće se na prijedlog dužnika ili na prijedlog povjerioca, ako je dužnik saglasan sa prijedlogom. Bitno je napomenuti, da se uz prijedlog dostavlja i plan finansijskog i operativnog restruktuiranja.[7] Ako je za plan glasalo najmanje 25% povjerilaca, i ako je zbir iznosa potraživanja povjerilaca koji su glasali za plan veći od zbira iznosa povjerilaca koji su glasali protiv plana, plan finansijsko operativnog restruktuiranja se prihvata i potvrđuje poravnjanje u postupku restruktuiranja. “Postupak restrukturiranja će se okončati u roku od pet mjeseci od dana njegovog otvaranja.”[8] U opravdanim slučajevima, rok se može produžiti najduže za 90 dana odlukom Suda.[9] Za vrijeme restruktuiranja preduzeće nastavlja da posluje. Mogu se obavljati plaćanja koja su nužna za redovno poslavanje, a radnici imaju pravo na platu, koja ne može biti niža od zakonom propisane[10] najniže plate u Republici Srpskoj. Takođe, novina je da danom dostavljanja rješenja o otvaranju postupka restruktuiranja poslovnoj banci, kod kojih dužnik ima otvoren račun, banka prestaje izvršavati dospjele obaveze koje su bile razlog blokade računa.

Nakon što je doneseno rješenje o otvaranju postupka restruktuiranja, obavještavaju se povjerioci da prijave svoja potraživanja u roku od 30 dana, od dana objavljivanja rješenja u “Službenom glasniku Republike Srpske”. Kada se objavi izvještaj o prijavljenim potraživanjima dužnika i povjerilaca, u roku od 8 dana, prijavljenja potraživanja koja se smatraju nepostojećim, mogu da se ospore uz obavezu navođenja razloga osporavanja. Potraživanja se smatraju utvrđenim ako su prijavljena u predviđenom roku i nisu osporena bilo od strane povjerenika, dužnika ili nekog od povjerilaca. Osporena potraživanja su predmet daljih rasprava. Potraživanja radnika po osnovu plata su zagarantovana i nisu uključena u sporazum stečajnog dužnika i povjerilaca. Smatraju se prijavljenim na osnovu člana 32. stav 2. Zakona o stečaju. Može se reči da je u postupku restruktuiranja najveći teret na radnicima. Obaveze za neto plate se reprogramiraju na jedan duži vremenski period, a redizajn organizacione strukture često podrazumjeva smanjenje broja radnika. Ipak, radnici treba da prihvate postupak restruktuiranja kao nužnu mjeru, koja će sprečiti otvaranje stečajnog postupka i pravne posljedice koje nosi. Za radnike najznačajnija posljedica je prestanak ugovora o radu svim radnicima. Takođe, za vrijeme trajanja postupka restruktuiranja radnici neće moći voditi druge postupke za naplatu svojih potraživanja. Parnični, izvršni i upravni postupci pokrenuti protiv dužnika prije otvaranja postupka restruktuiranja se prekidaju danom otvaranja postupka i ne mogu se pokretati novi za vrijeme trajanja postupka[11].

Kada je riječ o prijavi potraživanja radnika u stečajnom postupku, stečajni upravnik sačinjava popis svih potraživanja radnika i bivših radnika koja su dospjela do pokretanja stečaja. Potom se prijava potraživanja dostavlja radnicima na potpis. Ukoliko smatraju da njihova potraživanja nisu u cjelosti obuvaćena mogu prijaviti razliku. Potraživanja zaposlenih radnika stečajnog dužnika iz radnog odnosa ulaze u potraživanja višeg isplatnog reda. Odnose se na zakonom utvrđenu najnižu platu, sa obračunatim doprinosima, za posljednih 12 mjeseci, do dana otvaranja stečajnog postupka. Prema starom Zakonu o stečaju, radnici su imali pravo na 9 (devet) plata u neto iznosu kroz viši isplatni red, a porezi i doprinosi su se isplaćivali kroz opšti isplatni red. Novina je i da se, kroz viši isplatni red, u punom iznosi namiruju potraživanja radnika koji ostvaruju pravo na naknadu štete za povredu na radu i članovi porodice poginulog radnika na radu. Stečajna potraživanja opšteg isplatnog reda su pravo na naknadu štete zbog prijevremenog prestanka ugovora o radu, otpremnine ili druga stečajna prava, do dana otvaranja stečajnog postupka. Danom otvaranja stečajnog postupka prestaju ugovori o radu radnika stečajnog dužnika, a o tome ih pismeno obavještava stečajni upravnik. Stečajni upravnik može zaključti ugovore o radu sa licima koja su mu potrebna za nastavak poslovanja ili odvijanje stečanog postupka. Prvenstveno imaju radnici sa kojima je prestao ugovor o radu.

Namirenje stečajnih povjerilaca može početi nakon okončanog ispitnog ročišta. Stečajni upravnik je dužan da javno objavi zbir potraživanja i iznos stečajne mase koji stoji na raspolaganju za diobu.[12] Stečajni sudija određuje ročište za završnu diobu. Ako nema prijedloga za izmjenu i dopunu završne diobe ili nakon što su usvojeni, stečajni sudija odlučuje o prijedlogu za davanje saglasnosti na završnu diobu. Nakon dobijene saglasnosti stečajni upravnik je dužan da izvrši završnu diobu, a nakon toga stečajni sudija donosi rješenje o zaključenju stečajnog postupka.

Sprovedeni stečajni postupci u Republici Srpskoj nisu ispunili definisane ciljeve. Kroz dugogodišnju primjenu Zakona o stečaju uočene su analizirane slabosti koje se nisu mogle otkloniti izmjenama zakona, pa se prišlo izdradi novog zakona. Novim zakonom nastoji se kreirati brži i efikasniji stečajni postupak i ostavlja mogućnost reorganizacije privrednih društava koja posluju sa teškoćama prije pokretanja stečajnog postupka. U javnosti, stečaj se najčešće povezuje sa gašenjem preduzeća, otpuštanjem radnika i zamiranjem privrednog života. Potrebno je raditi na kreiranju društvenog ambijenta, koji će obezbjediti uslove za ostvarivanje ciljeva stečajnog postupka i promociju stečaja kao korisnog mehanizma.


Izvori;

  1. Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske, 2012, Stečajni postupci u Republici Srpskoj, Banja Luka
  2. Zakon o stečaju Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 16/16
  3. Zakon o stečaju Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 26/10
  4. Zakon o radu Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 1/16
  5. Zakon o likvidacionom postupku Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br. 64/02

Autor teksta: Svetlana Mitrović.


*Napomena: Tekstovi u okviru Projekta Law bloggers / Pravni blogeri, priredjeni su u vidu stručnih radova i predstavljaju vrstu pisanog rada koji sadrži korisne priloge iz domena određene struke. Stručni rad ne mora biti izvorno istraživanje i ne mora sadržati nove, originalne naučne spoznaje i rezultate. Njegova osnovna svrha sastoji se u prikupljanju i tumačenju već poznatih činjenica, informacija, stavova i teorija, na način koji doprinosi širenju naučnih spoznaja, razvijanju novih pristupa u interpretaciji i primeni postojećih naučnih rezultata i prilagođavanju tih rezultata potrebama savremene teorije i prakse. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda,  ne odgovara za tumačenje prikupljenjih činjenica, informacija, stavova i teorija u autorskom radu, svaki autor odgovara za tačnost informacija u svom radu.


Svako kopiranje, umnožavanje, objavljivanje i distribuiranje celine ili delova teksta predstavlja povredu autorskog prava i krivično delo (shodno odredbama Zakona o autorskom i srodnim pravima i  Krivičnog zakonika).

Korišćenje delova teksta dozvoljeno je shodno autorskom pravu i uz saglasnost Udruženja Nomotehnički Centar kao i autora: Svetlana Mitrović.


ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI – Sadržaj internet mesta služi u informativne i edukativne svrhe. Odgovarajući pravni instrumenti imaju prednost u odnosu na informacije sadržane na internet prezentaciji. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda ne prihvata odgovornost za bilo kakvu upotrebu infromacija sadržanih na internet prezentaciji.

[1]Član 5. Zakon  o stečaju Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br: 16/16

[2] Stečajna masa obuhvata cjelokupnu imovinu stečajnog dužnika, kao i imovinu koja je stečena u toku stečajnog postupka.

[3] Opširnije: Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske, 2012,  Stečajni postupci u Republici Srpskoj, Banja Luka,  str. 25. Dostuno na: http://www.gsr-rs.org/static/uploads/report_attachments/imported/RU002-11.pdf

[4] Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske, 2012,  Stečajni postupci u Republici Srpskoj, Banja Luka,  str. 18

[5] Član 2. Zakon  o stečaju Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br: 16/16

[6],Finansijsko i operativno restrukturiranje je postupak koji vodi sud u cilju zaključenja sporazuma između povjerilaca i stečajnog dužnika o načinu namirenja potraživanja povjerilaca radi poboljšanja likvidnosti dužnika i otklanjanja stečaja nad njim.

[7] Prema Članu 33. Zakonu o stečaju Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br: 16/16, plan finansijskog i operativnog restrukturiranja dostavlja se sudu i sadrži: 1) činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi postojanje pretpostavki za otvaranje postupka restrukturiranja, 2) iznos nedostatka likvidnih sredstava utvrđen na bazi finansijskih izvještaja, 3) mjere finansijskog restrukturiranja i operativnog utvrđivanja njihovih efekata na nedostatak likvidnih sredstava, profitabilnost poslovanja i otklanjanja platežne nesposobnosti, 4) plan poslovanja za tekuću godinu i za najmanje dvije naredne kalendarske godine, 5) bilans stanja na posljednji dan perioda za koji se sačinjava plan poslovanja, 6) analizu potraživanja i prijedloge rokova za njihovo namirenje, 7) ponuda dužnika povjeriocima o načinu, rokovima i uslovima namirenja potraživanja, 8) obračun troškova restrukturiranja

 [8]Član 28. Zakon  o stečaju Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br: 16/16

[9] Na osnovu: Člana 28 Zakona o stečaju Republike Srpske, , Službeni glasnik Republike Srpske, br: 16/16

[10] Prema Zakonu o radu Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske 1/16, najniža plata je 395,00 KM.

[11] Na osnovu: Član 48. Zakon  o stečaju Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br: 16/16

[12] Član 117. Zakon  o stečaju Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, br: 16/16